Ima nastavnika koji smatraju da sistematsko pripremanje nije potrebno, ali većina je onih koji se svakodnevno pripremaju za rad. Međutim, nailazi se na slučajeve da se pisanje kraćih priprema, konspekata, kao šireg, detaljnijeg i produbljenijeg plana nastavnog časa, smatra suvišnim, da se to naziva administriranjem i slično. Ovakvi stavovi su rezultat nedovoljnog praćenja promena u sferi pedagoške teorije i prakse. Takvi nastavnici nisu spremni na pozitivne promene u vlastitoj vaspitno-obrazovnoj aktivnosti niti osećaju potrebu za uvođenjem inovacija.
Često se kod pripremanja nastavnika za časove i preteruje. Od njih se zahteva da pišu pripreme za čas po uzoru na one koje su radili za ogledna predavanja u toku školovanja. Ovu obavezu je potrebno raiconalizovati. Pismena priprema treba da bude selekcija misli, stavova, didaktičkih rešenja, jednog prethodnog studioznog rada, a sve to treba u pripremi iskazati, ilustrovati u kraćem obliku, u vidu teza. Ono što nastavnik piše je konspekt, podsetnik i sistematizovana orijentacija za rad sa učenicima. Nastavnikova pismena priprema je istovremeno kratak plan, presek časa, njome se zamišlja i predviđa organizacija časa sa potrebnim elementima organizacije nastave (metode, sredstva, oblici, tehnike, procedura rada, povratna informacija i slične) a, takođe, predviđaju se i određeni vaspitno-obrazovni ishodi časa.
Polazeći od navedenih elemenata, ovaj model sadrži izvesna funkcionalna rešenja koja teže da donekle oslobode nastavnika od suvišnog gubljenja vremena na pisanje, umesto na stvarne i suštinske pripreme. Pored toga, jedna ista priprema mogla bi da posluži za nekoliko godina s tim što bi sadržavala prostor za godišnje korekcije, dopune i inovacije na osnovu promena koje su nastale u tehnologiji rada i saznanjima nastavnika. Ovakav model priprema treba da sadrži prostor na kome bi se, nakon svakog održanog časa, dale napomene, osvrt i kraći zaključak, kako bi ta iskustva, uočene dobre ili loše strane poslužili i naredne godine za sadržajniju korekciju pripreme. Prikazaćemo jedan takav mogući model pripreme nastavnika.
S obzirom na to da priprema nastavnika treba da bude stalan proces, nužno je naći racionalnije načine, a posebno utvrditi ekonomičniji model pripreme. Tehnika pripremanja nastavnika za čas još uvek nije dovoljno stručno razrađena tako da i sami nastavnici često, s pravom, postavljaju pitanja opravdanosti nekih pedagoški nedovoljno zasnovanih zahteva koji im se postavljaju.
Tehnička rešenja pomažu nastavniku da se oslobodi suvišnog pisanja i da zaokruživanjem određene skraćenice izabere metode, oblike, sredstva, tehniku ili postupak, da planira i izabere elemente organizacije nastave.
Model pripreme sadrži dovoljno prostora, a može se novim umecima i povećavati za raznovrsne tekstualne i grafičke ilustracije, tabelarne preglede, odlaganje ili nalepljivanje isečaka iz štampe. Ovakve pripreme moguće je odložiti u registre i urediti po redosledu tema i nastavnih jedinica. Uporedo sa registrima priprema, mogu se, u posebne registre ili mape, po istom redosledu, unositi potrebni slikovni i grafički materijali, isečci iz štampe, bibliografski izvodi važnijih radova ili pojedinačne hemeroteke radova.
Priprema vaspitno-obrazovnog rada mora biti i pedagoški funkcionalna, mora postati instrument uspešnijeg rada nastavnika.
Pripremanje nastavnika za nastavu je integralni deo sistema permanentnog stručnog usavršavanja nastavnika koji je i zakonski regulisan.
Nastavni rad bez dobre prethodne pripreme svodi se na šablon, improvizaciju, rutinerstvo, što umanjuje kvalitet i rezultate vaspitno-obrazovnog rada. Zato pripremanje ne može biti samo lična stvar pojedinca, već je to i potreba i obaveza.
Nema sumnje da upućivanje nastavnika u tehnike pripremanja, korišćenja raznih izvora i utvrđivanje ekonomičnog i preglednog modela pismenih priprema treba da pomogne nastavnicima u složenom i veoma delikatnom radu sa učenicima.